Rođenje djeteta sa posebnim potrebama je neočekivano i traumatično. Roditelji će morati da se naviknu da njeguju dijete koje je drugačije, ali ponajviše od svega moraće da se izbore sa svojim osjećajem krivice i razočarenja.
Imajte na umu da to što se djetetu desilo jeste tragično, ali dijete samo po sebi nije tragedija i ne smijemo se tako ophoditi prema njoj. Prirodno je što žalite za djetetom o kakvom ste sanjali, ali nije prirodno da ne prestajete da žalite.
Šta može da vam pomogne:
UVIJEK:
- Tražite društvo onih koji će vas razumjeti /npr. grupe podrške rodtelja koji imaju isto ili slično iskustvo/
- Komunicirajte-nekada je lakše pričati sa nepoznatim, nego sa partnerom.
- Dajte sebi vremena-nije lako prihvatiti da vam dijete ima problem. Prirodno je osjećati bijes i krivicu.
- Potražite pomoć
- Volite ga-vašem djetetu potrebno je još više, a ne manje ljubavi.
- Gradite mu samopoštovanje-biće toliko toga što će ga poljuljati, zato mu je potrebno stalno bodrenje.
NIKAD:
- Ne govorite o djeteu kao da ne postoji.navikavajte se od početka da ga prihvatate kao osobu.
- Ne očekujte nesposobnost. Njegove sposobnoti jesu ograničene, ali vaš cilj kao roditelja treba da bude da ga uzdižete, a ne da ga usporavate.
- Ne dozvolite loše ponašanje.
- Ne prenebregavajte njegov bijes, već nađite načina da mu pomognete da ga ispolji.
- Ne izolujte ga od ostale djece koja imaju sličnih problema. Trebaće mu prijatelji koji će ga razumjeti.
