Pođimo prvo od toga šta je to ADD/ADHD? To su skraćenice za Attentio Deficit Disorder/Attention deficit hyperactivity disorder. U prevodu to bi značilo: deficit pažnje , sa hiperaktivnošću ili bez hiperaktivnosti. Naime, prema brojnim istraživanjima naučnih i zdravstvenih institucija u svijetu, sve je veći procenat djece kod koje je dijagnostikovan deficit pažnje. Poremećaji pažnje se sa većom učestalošću javljaju kod dječaka /3:1 u odnosu na djevojčice/, a po nekim novijim istraživanjima ta brojka ide i do čak 1:6 ili 1:10. Dugogodišnjim studijama pokazano je da ovi problemi u 70% slučajeva ne nestaju odrastanjem, mada se hiperaktivnost, ako je dio problema, smanjuje nakon puberteta. Iz tih studija sznajemo i to da bez adekvatnog tretmana, kod djece s poremećajima pažnje postoji daleko veći rizik od:neuspjeha u školi, ili uspjeha ispod njihovih intelektualnih sposobnosti,ponavljanja razreda, izbacivanjan iz škole. Nažalost, djecu sa ADD problemima sredina i škola često doživljavaju kao lijenu,bezobraznu,nevaspitanu,nemirnu,što u velikoj mjeri utiče na njihovo samopoštovanje i formiranje negativne slike o sebi.
Djec a sa ADD/ADHD poremećajima pažnje uglavnom ispoljavaju tri osnovne karakteristike ponašanja, dok se kod ADHD pridružuje i četvrta:
Selektivna pažnja-djeca sa ADDproblemima funkcionišu u dva ekstrema pažnje. Ona mogu imati ekstremni fokus pažnje,ali samo u situacijama koje su za njih nove i interesantne i izrazito lošu koncentraciju kada su u pitanju školske aktivnosti.
Rasijanost-lako im se pomete tok misli, privuče ih i odvuče bilo koja spoljašnja stimulacija, ili bujica ideja koje nisu u funkcionalnoj vezi sa zadatkom koji obavljaju.
Impulsivnost-što ih često dovodi u opasnost i nevolje
Hiperaktivnost-pretjerana aktivnost koja je neprimjerena situaciji
Većina ovih osobina javlja se kod sve djece povremeno, no kod djece sa poremećajima pažnje postoji većina ovih osobina, veći dio vremena i u ekstremnijem obliku. Čest pratilac ADD su i drugi problemi u učenju, kao što su disleksija, disgrafija, diskalkulija…Rad sa djecom koji imaju ADD ukazuje i na postojanje još pomalo zbunjujućih osobina tipa: ekstremnog kolebanje energije i radnih sposobnosti, slabe sposobnosti da se saslušaju drugi, zaboravnost, loš osjećaj za vrijeme i egocentrizam.A ako znamo da je ADD skup osobina koje odražava djetetov urođeni,neurološki zasnovan temperament, onda nam je jasno i da taj skup osobina čini ovu djecu veoma teškim za odgajanje.
Međutim, ono što se često zaboravlja jeste i to da zajedno u „paketu“ sa ranije navedenim ADD osobinama, dolaze i one pozitivne koje se moraju imati na umu kada se radi sa ovom djecom, a to je spontanost, kreativnost, sposobnost da se fokusiraju na neki zadatak koji sami odaberu, upornost, visok energetski naboj.Oni mogu biti vrlo zabavni, preduzimljivi, vrlo često njihov entuzijazam može biti „zarazan“ za vršnjake i često su pokretačka snaga u neformalnoj grupi.
U ovom kontekstu, da se zaključiti da većinu djece sa ADD strukturom može da čeka lijepa budućnost, ako njihove potrebe i specifičnosti prepoznaju i prihvate i roditelji i nastavnici i ako se razvija pozitivna strana njihove različitosti i posebnosti.
Dubravka Lazarević Terzić, dipl.psiholog
