U vijeku savremene porodice, koja je otvorena prema nastojanju da se djetetu obezbijede uslovi da se dijete razvija prema sopstvenim interesovanjima, snagama i sposobnostima, dugo zanemarena prenatalna psihologija i njena saznanja  dobijaju značajno mjesto.

Vjerovatno ste nebrojeno puta čuli, sad već i anegdotu, kad je roditelj došao kod psihologa, opisao spektar problema koji ima njegovo dijete i tražio savjet: „Kad da počnem da ga vaspitavam?“ Psiholog ga je upitao za godine djeteta, i na roditeljev odgovor: „Tri“, psiholog je konstatovao: “Već ste zakasnili.“

Vjerujem da nema psihologa koji će vas na taj način obeshrabriti i staviti tačku na vaspitavanje djece u trećoj godini, ali istina je da taj proces i interaktivan odnos roditelj- dijete, počinje mnogo ranije, to jest još od samog začeća.

Brojna psihološka istraživanja ukazuju na značaj prenatalnog perioda razvoja svakog pojedinca i njegov uticaj na psihičke karakteristike djeteta, kao i psihofizički razvoj uopšte. Razvojem tehnike, usavršenim postupcima mogućnosti direktnog intrauterinog praćenja izgleda i pokreta fetusa, uz saopštenja trudnica, podataka koje nam pružaju ginekolozi, akušeri, pedijatri i psiholozi, saznanja o ovom periodu su nam demistifikovana i lako dostupna. Saznanjem o brojnosti faktora koji u prenatalnom periodu imaju uticaj na kasniji razvoj djeteta,  odgovornost roditelja, prvenstveno majke se povećava. Pored najvažnijih povoljnih faktora kao što su odgovarajuća ishrana trudnice, odgovarajuća socijalna i psihološka atmosfera u kojoj buduća majka živi, željenost djeteta od strane oba roditelja, koja je negdje presudna i za cjelokupno funkcionisanje porodičnog sistema, istakla bih značaj prenatalne vezanosti kao razvojnog prethodnika emocionalne vezanosti majke za dijete. Osnovu prenatalne vezanosti čine pozitivna osjećanja prema fetusu, osjećanja ljubavi, privrženosti i nježnosti majke, koja majku podstiču na posvećenost dječijoj dobrobiti, na ostvarivanje ranih „intrauterinih“ kontakata sa djetetom, gdje već možete osjetiti i prepoznati prirodu i potrebe svog djeteta i takav odnos rođenjem samo produžiti. Dokazano je da trudnice koje odlikuje snažna prenatalna vezanost za fetus i imaju izražena pozitivna osjećanja prema fetusu, maštaju o susretu sa novorođenčetom, sposobne su da fetus dožive kao zasebno biće, osjećaju brigu i odgovornost za napredovanje svog djeteta, karakteristično da manje strepe od najprije porođaja, a onda i majčinske uloge. Veliki broj žena strepi da će rođenjem djeteta biti zarobljene u monotonoj i zamornoj ulozi majke, čvrstina prenatalne vezanosti sa bebom je upravo prevencija takvih osjećanja, gdje će prevagnuti očekivanja da će ih rođenje djeteta ispuniti ljubavlju i na neki način zaštiti od depresije.

 

Preporučujem vam linkove sa iscrpnim i korisnim  tekstovima o značaju prenatalnog perioda za cjelokupan razvoj ličnosti:

 

http://www.tvorac-grada.com/knjige/vladeta/prenatalna.html

http://www.bebac.com/index.php?show=news&part=display&int_newsID=2866

 

Branka Ćalasan,

diplomirani psiholog

 

3 Responses to Prenatalna psihologija

  1. Marko says:

    Postovana,

    interesuje me da li prenatalni period moze uticati na dalji razvoj u smislu sklonosti ka prirodnim ili drustvenim naukama?

    S postovanjem, master ucit. MS

    • Postovani,
      prosljedicu poruku psiholoskinji koja ce ubrzo napisati odgovor. Sa aspekta ginekologa to je skromno je moje znanje i iskustvo , jedino na osnovu studija, ali nemam jasne dokaze za to.
      SRdacan pozdrav

      • Poštovani,
        Hvala Vam na pitanju, ujedno i lijepoj ideji za istraživanje. Dobrobiti prenatalne interakcije su brojne, ali veliki broj njih je i teško mjerljiv. Ono što se moglo dokazati kroz praksu i naučna istraživanja je da uspostavljanje prenatalne komunikacije olakšava samu proceduru porođaja, pa su komplikacije manje, rađaju se srećnija, zdravija, pametnija djeca, dokazano je da se na taj način preveniraju antisocijalna ponašanja u kasnijem periodu odrastanje i brojne druge dobiti su uočene. Ono što je važno naglasiti je da se ostvarivanjem prenatalne veze stvaraju temelji kasnijih obrazaca ponašanja djetetove ličnosti, ali da ta veza nema presudan značaj za sklonosti djeteta, već će se stvoriti dobra baza. Tako da na formiranje ličnosti pored ostalih činilaca (genetskih, sredinskih i osobina ličnosti), uspostavljanje prenatalne komunikacije ima veliki uticaj.

        Srdačan pozdrav,
        Branka Ćalasan,
        diplomirani psiholog

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Arhiva