Tačniji ili puni naziv koji je u upotrebi jeste spektar autističnih poremećaja (autistic specter disorder, skraćeno ASD) koji podrazumjeva teškoće u razvoju djeteta u smislu specifičnosti u ponašanju, narušene socijalne interakcije i komunikacije djeteta.Uočevaju se prije navršene treće godine.

Inspiracija za ovaj tekst nastala je zbog realnih problema u praksi i napora stručnjaka da se djeci pomogne u ranim fazama ispoljavanja ASD. Na roditeljima je da se suoče sa bolnom istinom da baš njihovo djete pokazuje nešto od navedenih promjena u ponašanju, da provjeri svoje sumnje kod kompetentnih stručnjaka iz ove oblasti. Problemi mogu biti varijabilni od blagih do ozbiljnih. Proces mišljenja i sposobnosti učenja mogu djete  svrstati  od veoma darovite do one kojima su ove sposobnosti dovedene u pitanje i ozbiljno narušene. Zato je za budućnost djeteta važna rana intervencija.

Razlikuju se tri osnovna tipa autističnog spektra poremećaja:

1.“Klasični” autisam (u stranoj literaturi i pod nazivom autistic disorders-classic autisam) na koji se uglavnom misli kada se kaže riječ autizam. To podrazumjeva:  probleme u socijalnom funkcionisanju djeteta, komunikacijske teškoće, izostanak govora, neobičnosti u ponašanju i interesovanjima i intelektualni deficit.

2.Aspergerov sindrom ( Aspegrer Syndrome). Djete može imati blage simptome autističnog ponašanja, ali oni nemaju smetnje sa govorom, kao ni narušene intelektualne, kognitivne funkcije.

3.Pervazivni razvojni poremećaj-nespecifičan, često nazvan “atipični autizam” (Pervasive Developmental Disorder – Not Otherwise Specified).Ova djeca ispunjavaju neke simptome autističnog poremećaja  ili  Aspergerovog sindroma.    To su ona djeca koja ne ispunjavaju kriterijume za prethodna dva entiteta. Simptomi su nešto blaži, i ispoljeni su samo neki a ne svi. Ova djeca imaju socijalne i komunikacijske poteškoće.

Postavljanje dijagnoze

Obzirom da ne postoji određena analiza krvi ili specifični dijagnostički postupak za postavljanje dijagnoze, praktična suština se ogleda u praćenju ovakve djece, u svrhu rane intervencije i tretmana. Cilj toga je pomoći da djete ostvari svoj maksimalni potencijal.

U postavljanju dijagnoze, stručnjaci se uglavnom služe sledećim protokolom:

  • Uočavanje nekih specifičnosti, kao i odstupanja u razvojnim fazama djeteta (u daljem tekstu navedene su praktične smjernice), kao i primjena nekih testova koje popunjavaju roditelji (Checklist for Autism in Toddlers (CHAT) i Autism Screening Questionnaire)
  • Ispitivanja: audiogram-testiranje sluha djeteta; genetičko testiranje (izrada kariotipa;DNA analiza na fragilno X kod djece sa intelektualnim poteškoćama ili spoljna vidljivim  dismorfijama koje će vaš pedijatar uočiti); metabolički skrining (pogotovu kod djece sa: cikličkim povraćanjem, ranim konvulzijama, prisutnim dismorfijama…); EEG-elektroencefalogram (EEG u spavanju je indikovan kod djece koja imaju krize svijesti, pokazuju regresiju u postizanju razvojnih postignuća, tzv subkliničke konvulzije…)
  • Ostale tzv. neuroimiging dijagnostičke procedure uglavnom se dopunski sprovode u praksi, bez jasne kliničke opravdanosti
  • Takođe u upotrebi su dodatna ispitivanja, za koja ne postoje jasni dokazi o povezanosti nađenih pozitivnih rezultata sa autističnim spektrom.  Misli se na sledeće: serološka ispitivanja na celijakiju, alergijska testiranja na hranu (gluten, kazein..), detekcija Candide, imunološke analize, nivo mikronutrijenata- vitamina u krvi, analize stolice, mitohondrijske bolesti, ispitivanja funkcije štitnjače i druge.

Ističemo neke znake upozorenja za djete od najranijeg uzrasta do starije dobi, koji su bitne smjernice koje će koristiti  roditeljima:

  • Izostaje babling (glasovni lanci) do 12 mjeseci,
  • Gestikulacije kao što su izdvajenje kažiprsta u svrhu pokazivanja, Mahanje u cilju pozdrava “pa-pa” do 12 mjeseci,
  • Prve riječi do 16 mjeseca,
  • Proste rečenice od dvije riječi (da nisu eholalije) do 24 mjeseca,
  • Ne pokazuje zainteresovanost za predmete koje im pokazujemo prstom
  • Izbjegava konatakt očima
  • Pokazuje sklonost da bude sam
  • Ne pokazuje zainteresovanost za druge osobe, vršnjake ili deluje zainteresovano ali ima problem da se adekvatno uključi u igru ili ostvari adekvatnu povratnu reakciju u kontaktu
  • Ima problem da razumije i adekvatno reaguje na nečija osjećanja (np. ako je majka tužna ne pokazuju empatiju), a isto tako ne izražava sopstvene emocije
  • Ne želi da se maziti ili bude u nečijem zagrljaju
  • Ima njemu svojstvene reakcije kada se govori ili analizira njihovo ponašanje
  • Teško prihvata promjene u standardnim rutinskim aktivnostima svakodnevnog života

Pokazuje neobične reakcije na mirise, ukuse, zvuke,nečije emocije,izgled…

 

Ljičenje djeteta

Najbitnija terapijaska intervencija djeteta sa bilo kojim spektrom karakterističnih smetnji svodi se na ranu interveciju. Ona se ogleda u intevzivnom radu na jačanju djetetovih vještina u pogledu govora, interacije sa drugima i motornih aktivnosti. Veoma je važno da se roditelji  suoče sa činjenicama kada prate instrukcije stručnjaka u cilju intervencije na vrijeme. U suprotnom, što je na žalost često u praksi, djete izgubi dragoceni period sazrijevanje mozga i moždanih funkcija do treće godine, jer tada tretmani mogu dati dobre rezultate.

U skladu sa Američkom  akademijom za pedijatriju, danas se primjenjuje nekoliko pristupa, a najčešće kombinacija više njih. Navešćemo neke (izvor ovih protokola je Centar za kontrolu bolesti):

  1. Terapija usmjerena na ponašanje i komunikaciju djeteta. Postoji nekoliko pristupa:
  • Analiza ponašanja (Applied Behavior Analysis -ABA). Ovaj pristup favorizuje  pozitivne oblike ponašanja, obeshrabruje negativna u cilju poboljšanja vještina djeteta. Napredak se prati i mjeri.
  • Developmental, Individual Differences, Relationship-Based Approach (DIR; često nazvana “Floortime”). Fokusirana je na razvoju emocija i relacijskih vještina. Takođe, bavi se time kako djete doživljava zvuke, mirise..
  • Radna terapija (Occupational Therapy) unapređuje vještine djeteta koje se odnose na obavljanje svakodnevnih aktivnosti: oblačenja, lične higijene,hranjenje…
  • Terapija senzorne integracije (Sensory Integration Therapy) Šta „senzorna integracija“ zapravo znači?  Informacije koje dolaze iz sopstvenog tijela i okoline, naš mozak i viši centri adekvatno obrađuju i „proizvode“ reakciju koja je usmjerena cilju, svrsishodna je. Djeca sa ASD imaju problem da predmet koji vide, zvuke koje čuju, dožive na pravi način. Roditeljiu često ne prepoznaju ovaj problem, naročito u nižem uzrastu djeteta.
  • Terapija govora (Speech Therapy): poboljšava verbalne komunikacijeske vještine

  • Terapija slikama (The Picture Exchange Communication System -PECS) koristi slikovne simbole u svrhu učenja komunikacije

2.Dijete: ne postoji jasno naučno mišljenje po pitanju uvođenja dijeta. Potreban je savjet stručnjaka. Neka djeca pokazuju poboljšanje u nekim sferama ponašanja.

3. Terapija lijekovima. Ne postoje specifični  lijekovi koji mogu izliječiti ASD. Neki se primjenjuju u skladu sa indikacijama za određene simptome: depresiju, hiperkinersko ponašanje, problem fokusiranja pažnje. Zbog pitanja roditelja navodimo i to da je „Food and Drug Administration“ odobrio  primjenu  risperidona (antipsihotik) za djecu koja ispoljavaju simptome agrsije, samopovređivanja, naglih promjena raspoloženja, a koja su u uzrastu od 5 do 16 godina. Naravno, o svemu ovome, kao i vrsti terapije, potreban je dogovor sa lekarom koji vodi Vaše djete.4. Ostali terapijski protokoli: Complementary and Alternative Treatments…

Tagged with:
 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Arhiva