„Hrabrost je pružanje otpora strahu, ovladavanje strahom, a ne njegovo odsustvo”

Mark Tven

Čovjek može da se zacrveni u licu iz različitih razloga. To se najčešće dešava kada smo u nekoj emocionalno obojenoj situaciji (kao što je susret sa osobom u koju smo zaljubljeni) ili kada nam je neprijatno da se izlažemo procjevinjanju drugih ljudi.

Za većinu učenika, najteža situacija u školi je ona u kojoj treba da odgovaraju ili uopšte da govore pred odjeljenjem. Rijetki su oni koji to rade s lakoćom, spontano i bez dodatnog uzbuđenja. Mnogima ova situacija predstavlja manji ili veći  problem jer doživljavaju tremu. Ukoliko je trema intenzivna možete o sebi misliti na negativan način: Baš sam luzerka, da se tako  zbunim  i ispadnem  smiješna pred svima!; Svi su vidjeli kako sam pocrvenio! Smijaće mi se; Svi drugi normalno odgovaraju, jedino ja nisam sposobna za to.

Da li ti nešto od ovoga zvuči poznato?

  • osjećaj mučnine u stomaku („nervoza želuca”)
  • snažno lupanje srca
  • znojenje dlanova
  • crvenilo u obrazima
  • haos ili blokada u glavi (čini se da neznaš ni kako se zoveš)
  • zamuckivanje ili ubrzan govor, isprekidan-drhtav glas…

Ukoliko imaš  sličan problem dobra vijest za tebe je da vaćina ljudi ima tremu, da trema može biti pozitivna i da se može kontolisati. Potrebna je dobra volja, malo upornosti i puno vježbanja!

Možda misliš da je lakše onima koji imaju samo ‘’unutrašnje’’ simptome a da je teže onima kojima se trema  vidi ( crvenilo lica) ili čuje (podrhtavanje glasa)?  Reći ćemo samo da se svakome svoj problem čini najteži.  Važan je tvoj stav prema tome šta ti se dešava.

Dakle ukoliko pocrveniš, ako ti drhti glas i pri tom drugi počnu da obraćaju pažnju na to pročitaj ovaj teskt do kraja, može  ti pomoći.

Šta možeš da uradiš-kako da pomogneš sebi?

Trema je popularan naziv kojim se u svakodnevnom govoru označava strah ili anksioznost od javnih nastupa, polaganja ispita, odgovaranja u školi… Ljudi se u tim situacijama boje da će se osramotiti i biti negativno procijenjeni, doživjeti neuspjeh, ispasti smiješni, pocrvenjiti, napraviti nešto glupo i slično

Da bi mogao sebi da pomogneš treba da znaš i kako dolazi do treme. U osnovi  treme je uzbuđenje koje se javlja u tijelu kao posljedica povećane količine adrenalina. Tijelo tim hormonom reaguje na uočenu opasnost koja dolazi spolja i tako se priprema za njeno uspješno savladavanje. Taj mehanizam ima korijene u našoj evoluciji – nekada je našim precima služio da bi pobjegli od opasnosti ili krenuli u napad, ali mi danas moramo da naučimo kako da to savladamo da ostanemo prisebni da bismo mogli da  obavimo zadatak (da odgovaramo, radimo test, postavimo pitanje, javno nastupamo i sl.)

Većina ljudi na ovu povećanu količinu energije reaguje tako što  blokira disanje, to je upravo glavni razlog zašto uzbuđenje prelazi u neprijanu tjeskobu i  tako se razvijaju svi navedeni simptomi pa i crvenilo lica.

  • Upravo ovdje možeš  napraviti i prvi korak  za smanjenje treme – osvijesti i produbi disanje. Potrebno je da kod sebe prepoznaš koliko ”plitko” dišeš i u kojim situacijama ti se to dešava. Odmah reaguj! Diši ravnomjerno, lagano i duboko.  Da bi ti ovo pošlo za rukom potrebna je vježba. Zato vježbaj svakodnevno kod kuće, ukoliko želiš možeš to raditi uz muziku koju voliš. Kod izrazite treme dobro je svladati tehniku relaksacije što, kada se dobro uvježba, u kratkom vremenskom roku može dati  dobre rezultate.
  • Sljedeći korak je pronalaženje pravog uzroka – šta je tačno to što kod tebe izaziva tremu pa se pored ostalog i lako zacrveniš! U ovome ti može pomoći i razgovor s roditeljima (nekada i oni mogu biti uzrok tvojoj tremi)  i prijateljima, možda i sa nekim profesorom ili školskim pedagogom/psihologom.
  • Ako je kod tebe prisutan strah od profesora  treba da razmisliš šta te to tačno plaši kod njega/nje? Ponekad trema proizlazi iz iskustva drugih ljudi, a ne iz tvog  ličnog– npr. kada se priča da je neki profesor „užasan”, a ti sam nisi imalo/la takvo iskustvo. Tako počneš da vjeruješ da je tačno to što većina priča.  Ako je to slučaj kod tebe dobro razmilsi i nemoj lako prihvatati tuđe iskustvo kao svoje!
  • Ukoliko se zaista plašiš nekog profesora dobro bi bilo da kod kuće uvježbaš situaciju odgovaranja, zamoli brata/sestru, roditelje ili druga/drugaricu da ti pomognu – neka neko bude profesor i ponaša se baš kao on/ona a ti vježbaj, tako ćeš bolje uvidjeti kako se ponašaš i šta možeš da kontrolišeš (disanje, usmjerenost pažnje i sl.). Možda uvidiš u kojoj mjeri sam/a sebe nepotrebno plašiš. Ukoliko ti ovaj način ne odgovara možeš sam/a proći koroz ovo tako što ćeš  zamišljati kako uspješno prolaziš kroz situaciju i pripremiti se za nju.
  • Važno je da razmišljaš na pozitivan način i da se stalno ohrabruješ!  Reci sebi:  Polako, Biće u redu, i prije sam prolazio ovakve situacije, ništa se strašno neće dogoditi. Umjesto da u sebi ponavljaš: Ispašću glupa i svi će mi se smijati, pomisli: Odgovaraću najbolje što znam! Umjesto:  Ništa ne znam, pomisli: Dala sam sve od sebe i uglavnom sam dobro naučila.
  • I sam položaj tijela je važan- to je takozvani neverbalni jezik ili govor tijela kojim takođe dajemo sliku o sebi drugima (u ovom slučaju profesoru i svojim drugovima u odjeljenju). Tako je važno: da stojiš sa obije noge na zemlji – nemoj da se klatiš, prebacuješ s jedne noge na drugu i sl. jer na taj način poručuješ da nisi siguran/a u sebe; zauzmi položaj tijela u kojem se osjećaš najsigurnije, ruke možeš „uposliti” olovkom.
  • Mnogi koji imaju ovakve probleme počnu da izbjegavaju situacije u kojima javno govore, pomire se sa sudbinom i ne preduzimaju ništa da otkolne makar neke uzroke a time i neželjene posljedice u vezi sa tremom. Treba raditi upravo suprotno – izlagati se takvim situacijama što je češće moguće. Jedino tako ćeš moći da  iprobaš  naše savjete, postaćeš sigurniji u sebe i spretiniji u tome što radiš. Jer trema nije nerješiv problem!

 

Upamti!  Javno nastupanje nije jedina prilika u kojoj pokazujemo naše vrijednosti, ima toliko drugih načina u kojima možeš da pokažeš koliko znaš, koliko umiješ i koliko vrijediš. Tebi bliske osobe, pa i profesori će to vremenom uvidjeti.

Tagged with:
 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Arhiva