I pored velike želje da ne budem suviše kritički nastrojen, prije svega prema sebi, a naravno i prema svim koji će čitati ove redove, mislim da to ne mogu izbjeći, obzirom na temu. Nadam se samo da zbog toga neću postići suprotan efekat od osnovne namjere.

Milionima godina unazad, jedan od naših prapredaka se nesigurno, ali sa velikom željom za uspjehom, uspravio na noge i počeo da hoda. Nesigurno, trapavo, i skoro sa nevjericom posmatrajući okruženje iz nove perspektive.

Taj prvi korak je označio preokret u razvoju ljudske vrste, preokret koji će nam obezbjediti i današnjicu ovakvu kakvu poznajemo. Kako se taj naš prapredak snalazio jasno nam je ako posmatramo prve korake koje načini dijete prilikom prohodavanja. Prvi koraci su toliko značajni, važni, da predstavljaju i vrlo bitnu karakteristiku psihomotornog razvoja dijeteta. Svaki roditelj jedva čeka kada će dijete prohodati, podržava ga, bodri, kako bi koraci bili što pravilniji i sigurniji.

Međutim, svakodnevnica nam poručuje da ljudski korak gubi bitku protiv drugih načina kojima se krećemo. Avionom, vozom, brodom, autobusom, automobilom…

Svakodnevno zapostavljamo funkciju donjih ekstremiteta. A osim kretanja, i prevazilaženja različitih rastojanja, u toku hodanja dešavaju se i drugi, za nas ne manje bitni procesi :

  • mišići nogu se uvećavaju i ujedno količina rezervnog hemoglobina u njima (mioglobina);
  • mišići tokom hodanja pumpaju vensku krv, nasuprot sili gravitacije i na taj način aktivno učestvuju u cirkulaciji;
  • tokom hodanja mišići kičmenog stuba održavaju balansiran položaj kičme, čime je unutrašnjim organima u grudnoj i trbušnoj duplji na raspolaganju optimalan prostor a ujedno se kičmeni stub pravilno razvija;
  • hodanjem trošimo  kalorije i energiju a danas smo svi svjedoci problema gojaznosti;
  • u toku hodanja disanje se ubrzava i vazduh ravnomjerno i adekvatno dolazi do najudaljenijih prostora unutar pluća;
  • takođe se i kretanje krvi kroz krvne sudove ubrzava te je ishranjenost svih djelova tijela ravnomerna i adekvatna.

Nabrajanje svih procesa koji se dešavaju u našem tjeli bi potrajalo, ali su pouka i poruka  više nego jasne: hodajmo, svakodnevno. Niz stepenice, uz stepenice, do posla, škole, prodavnice…Pozovimo prijatelja u šetnju, a ne na kafu. Zaboravimo na automobile, bar prilikom obavljanja svakodnevnih poslova koji zahtjevaju kretanje.

Biće korisnije i za nas lično a i ekološki posmatrano za okruženje, životnu sredinu. Na taj način ćemo poručiti onom našem prapredaku sa početka priče da nije uzalud napravio prvi korak u uspravnom stavu.

 

Tagged with:
 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Arhiva