Često se dešava da u periodu adolescencije zbog ubrzanog i intenzivnog rada hormona koji uzrokuju nagle fizičke promjene dođe do slabljenja koncentracije i opadanja motivacije i interesovanja za učenje. Tako da odrasli upravo u toj činjenici i nalaze opravdanje za lošiji uspjeh u školi svoje djece i učenika. Svima se to ponekada dešava.

Ono što ti treba da znaš jeste da se osim na fizičkom planu snažne promjene se dešavaju i sa emocijama i mišljenjem. Pred tobom su mnogi složeni zadaci, neke od njih postavljaš sam sebi a neke postavljaju tvoji roditelji, nastavnici, tvoji vršnjaci.

Često su ta očekivanja nerealno visoka, što može da dovede do konflikata i osjećaja neuspješnosti i nezadovoljstva. Neka od očekivanja su i sasvim opravdana jer  ti  sada možeš da misliš, radiš i osjećaš na mnogo složeniji način nego što si to mogao/la  prije par godina. Odrastaš i bivaš zrelija osoba.

Prirodno je da povremeno zbog svega ovoga osjetiš uznemirenost, zabrinutost i da ti nije dobro u sopstvenoj koži, a da se vrlo brzo nakon toga  osjetiš ispunjenim, uspješnim i zadovoljnim. Kao da si na nekoj emotivnoj klackalici. To je samo prolazna faza koju možeš samostalno da prevaziđeš.

Nekada ti je potrebna i pomoć. Potraži je uvijek kada ti je potrebno. Za  to mogu da posluže sajtovi (naravno, oni pouzdani, poput ovog), literatura, razgovor sa prijateljem ili roditeljima a nekada je neophodno obratiti se stručnjaku za tu oblast. Ne oklijevaj u tome. Zabluda je da je sramota otići psihologu ili ginekologu.

Uloga škole u sticanju samopouzdanja i pozitivne slike o sebi je veoma važna. Nadam se da ćete se složiti.

U školi su adolescenti u stalnom procesu procjenjivanja i to ne samo od strane nastavnika i roditelja već i od svojih vršnjaka.

Da li si dobar učenik/ca?

Koliko si inteligentan/a?

Kakav si drug/drugarica?

Kako se ponašaš, odijevaš i slično?

Pored svega moraš se boriti svakodnevno sa velikim brojem novih lekcija iz velikog broja predmeta. Tu  su i različiti testovi, odgovaranje, ocjenjivanje! Da veoma je moguće da  ste u školi u stalnom stanju stresa. Što svakako nije dobro. Kasnije ćemo govoriti i o tome kako možete da prevladavate stres, to je veoma korisna životna vještina.

Tvoj mozak se intenzivno razvija, ovladavaš i kritičkim  mišljenjem, sposobniji/a  si da donosiš odluke.

Dakle u godinama si kada si intelektualno efikasniji, kada je preiod koncetracije duži, kada zrelije možeš da procijeniš svoja  interesovanja, samostalno da planiraš svoje vrijeme i rasporediš svoje obaveze što znači da možeš da budeš uspješniji u učenju.

Međutim mnogi adolescenti ne umiju na pravi način da koriste ove potencijele a ponekada se dešava upravo suprotno da mnogi popuste u učenju.

Sada evo kratkih odgovora na pitanja kako bolje učiti- tačnije kako bolje misliti, bolje zapamtiti i dobiti bolje ocjene u školi.

Za učenje su najbitniji:

  • koncetracija pažnje,
  • interesovanje,
  • razumijevanje i
  • tehnike pamćenja.

Evo  šta se preporučuje:

  • Učenje traži prijatno raspoloženje. Pokušaj da ne misliš o drugim problemima, skoncentriši se na ono što treba da naučiš.
  • Pokušaj da zamisliš da ćeš nakon naučene lekcije moći da odgledaš neki film, izađeš sa prijateljima ili nešto slično.
  • Ne planiraj učenje srodnih predmeta jedan za drugim.
  • Učenje ćeš  pospješiti i ako poboljšaš prostor u kojem učiš.
  • Soba mora biti provjetrena, ni previše topla ni previše hladna.
  • Izbjegavaj učenje u fotelji ili u krevetu, najbolje je sjedenje na udobnoj stolici.
  • Televizor obavezno isključi.
  • Radni sto ne smije biti pretrpan, različite sitnice će ti samo odvlačiti pažnju.
  • Navike kao što su žvakanje žvakaće gume ili slušanje muzike za vrijeme učenja ometaju koncentraciju – pri žvakanju krv se više usmjerava ka želucu a manje ka glavi gdje se odvija proces pamćenja a ukoliko nekome ko uči neprimjetno isključimo muziku odmah će primijetiti, muzika makar i tiha odvlači dio naše pažnje.

 

Tagged with:
 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Arhiva